Ja sam Stanojka Joksimović. Prije 20 godina počela sam iz ljubavi sa mužem da sakupljam ljekovito bilje sa sjevera Crne Gore. Moj muž je sada pokojni, ali nastavila sam da čuvam našu tradiciju i ljubav prema bilju.
Skupljam samoniklo planinsko bilje i kultivišem ono koje ne raste u prirodi. Od njega pravim kreme, apiterapiju, tinkture i druge proizvode. Najtraženije biljke su divlji origano, imela, vranilova trava, kopriva, iva i plućnjak podbjel. Sve su korisne za organizam i prirodni su dar zdravlja.
“Bilje se skuplja u junu i julu. Najbolje je brati ga poslijepodne, kada se skine rosa. Svaka biljka ima svoje pravilo branja”, objašnjavam.
Važno je ne čupati bilje iz korijena. Uvijek treba ostaviti najmanje 30% da bi se biljka obnovila i naredne godine. Samo tako priroda može da traje i daje.
Najviše berem na planinama kao što su Bjelasica i Sinjajevina. Sakupljam i na nižim predjelima, naročito u Rasovu. Bilje se suši u hladu, na promaji. Na suncu gubi hemijski sastav i snagu.
“Ne smije se brati bilje pored puta ili pruge. Takve biljke nijesu ljekovite, već štetne. Ljudi moraju naučiti gdje i kako pravilno da beru”, naglašavam.
Učestvovala sam na sajmovima i manifestacijama i osvojila nagrade i medalje. Posebno bih izdvojila sibirsku čagu, koja raste i kod nas na brezi. To je snažna antikancerogena biljka, ali se koristi u malim količinama.
Bilje koje uberem pažljivo sušim, pakujem u papirne džakove, a zatim u male kesice. Tako zadržava prirodnu ljekovitost i sigurnije je za upotrebu.
Vjerujem da će interesovanje za ljekovito bilje sa sjevera Crne Gore rasti i u narednim godinama. Moj cilj je da ga ljudi koriste pravilno, sa poštovanjem prema prirodi.
Afirmišemo, promovišemo, razvijamo sjever Crne Gore