Na obali toplog mora, tamo gdje pijesak šapuće pod vjetrom, leži Katar — mala zemlja ogromnog bogatstva. Njegovo zlato nije u planinama niti u šumama, već duboko ispod zemlje, u gasu i nafti koji su mu donijeli blještave gradove, nebodere koji dodiruju oblake i svjetla koja nikada ne spavaju.
Katar je poput modernog čuda — dokaz kako prirodni resurs može promijeniti sudbinu jedne zemlje preko noći.
Ali njegova priča je priča o snazi bogatstva koje dolazi iz dubine zemlje.
Na drugoj strani svijeta, među planinama koje čuvaju nebo i rijekama koje pjevaju kroz kanjone, leži Crna Gora.
Ona nema beskrajna naftna polja, ali ima nešto što se ne može izmjeriti barelima — divlju ljepotu prirode. Planine koje oduzimaju dah, rijeke koje su kristalno čiste, more koje grli stare kamene gradove i kanjone koji pričaju priče stare hiljadama godina.
Crna Gora je bogata na način koji se osjeća, ne samo broji.
Priča:
Jednom davno, putnik je stajao između dvije karte svijeta.
Na jednoj je vidio Katar — mali komad zemlje koji blista poput dragulja zahvaljujući bogatstvu skrivenom pod pijeskom. Pomislio je: „Ovdje je bogatstvo koje čovjek može izgraditi.”
Na drugoj je vidio Crnu Goru — malu, ali ispunjenu planinama, rijekama i zelenilom. Pomislio je: „Ovdje je bogatstvo koje je priroda stvarala vjekovima.”
I tada je shvatio:
Jedna zemlja pokazuje koliko daleko čovjek može stići uz resurse,
a druga koliko je svijet bio bogat i prije nego što smo ga počeli mijenjati.
Na kraju je zapisao u svoj dnevnik:
Katar je bogatstvo koje se vidi u svjetlima grada.
Crna Gora je bogatstvo koje se osjeti u tišini planina.
I oboje su bogatstvo — samo na različite načine.