Haris Memić je dokaz da granice postoje samo na karti. Njegova priča počinje tiho – jednom odlukom da ode, da uči i da vidi koliko daleko može stići. Danas, iz srca Kine, gradi projekte za neke od najvećih svjetskih kompanija, ali ono što njegov put čini posebnim nije samo uspjeh – već vrijednosti koje nosi sa sobom.
U trenucima kada je svijet stao, kada su mnogi odustajali i vraćali se kući, Haris je ostao. U neizvjesnosti pandemije, daleko od porodice i poznatog okruženja, odlučio je da nastavi dalje. Upravo tada, u najtežem periodu, počela je da se gradi priča koja danas inspiriše.
Od rada na velikim projektima za globalne kompanije do pokretanja sopstvenih firmi u arhitekturi i video produkciji – njegov put je dokaz da hrabrost, rad i vjera u sebe uvijek pronađu svoj rezultat.
Ali možda najvažniji dio njegove priče nije ono što je postigao – već kako razmišlja o onome odakle dolazi.
Haris vjeruje da dijaspora ima posebnu snagu – ne samo kroz uspjeh pojedinaca, već kroz povezivanje ideja, znanja i prilika. Ljudi koji rade širom svijeta nose sa sobom iskustva koja mogu mijenjati društvo, graditi mostove i otvarati vrata novim generacijama. Kako kaže, nije uvijek potrebno vratiti se fizički – ponekad je dovoljno povezivati svjetove i dijeliti znanje.
Ovo nije samo intervju o karijeri. Ovo je priča o tome kako se uspjeh gradi daleko od kuće – ali se nikada ne odvaja od nje.
U Kinu sam došao 2019. godine sa jednom prilično jednostavnom idejom – da učim, da proširim svoje vidike i da vidim koliko daleko mogu da odem u profesiji. Uvijek sam vjerovao da je odlazak u svijet jedan od načina da se čovjek izgradi, ali i da jednog dana sve to znanje vrati svojoj zemlji. Za mene je to jedan vrlo iskren i plemenit način da pokažeš ljubav prema svojoj domovini, iako taj put često traži velika odricanja. Počeo sam raditi kao arhitekta upravo u trenutku kada je počela pandemija. Taj period je bio izuzetno težak i neizvjestan – ali sam odlučio da ostanem i nastavim da radim. U tom periodu sam, koliko znam, bio i jedini Crnogorac koji je ostao u Kini tokom najtežih mjeseci pandemije.
Jedan od ključnih trenutaka moje karijere dogodio se 2020. godine kada sam dobio priliku da radim na velikom projektu za kompaniju ByteDance, vlasnika TikToka. Radio sam na njihovom sjedištu u Shenzhenu – projektu od oko 30.000 kvadratnih metara raspoređenih na 11 spratova. Taj projekat mi je otvorio vrata rada sa velikim međunarodnim kompanijama poput Huawei, VIVO, Google i PayPal.
Nakon nekoliko godina rada u velikim kompanijama, 2022. godine sam odlučio da pokrenem svoju arhitektonsku firmu. Počeo sam praktično sam, ali danas imamo mali tim i radimo na projektima koji nas kreativno inspirišu.
Paralelno s tim, iz jednog hobija nastala je i druga firma – za video produkciju. Ljubav prema kameri i vizuelnom pripovijedanju pretvorila se u ozbiljan posao, tako da danas vodim dvije kompanije koje rade u kreativnim industrijama i koje se na neki način međusobno nadopunjuju.
Život u Kini mi je potpuno promijenio način razmišljanja o poslu, vremenu i razvoju ideja. Ovdje se stvari dešavaju izuzetno brzo – projekti koji bi negdje trajali godinama ovdje se često realizuju za nekoliko mjeseci. Najveća lekcija koju sam naučio je upornost. Period pandemije je bio vrlo izazovan i mnogo toga je izgledalo neizvjesno, ali sam tada shvatio koliko je važno ostati fokusiran i nastaviti graditi svoj put čak i kada okolnosti nisu idealne.
Takođe, rad u međunarodnom okruženju naučio me je koliko je važno razumjeti različite kulture i načine razmišljanja. Kreativnost je univerzalna, ali način na koji ljudi pristupaju projektima često je vrlo različit – i upravo iz tih razlika nastaju najbolje ideje.
Balans između posla i privatnog života nije uvijek jednostavan, posebno kada vodite više projekata i kompanija. Međutim, u mom slučaju stvari su se nekako prirodno posložile. U Shenzhenu sam upoznao svoju sadašnju vjerenicu i danas zajedno radimo na projektima, tako da smo na neki način spojili profesionalni i privatni život. To nam omogućava da dijelimo iste ciljeve i razumijemo tempo posla koji vodimo.
Na kraju, vjerujem da uspjeh ne treba mjeriti samo kroz finansijske rezultate ili projekte, već kroz to koliko uživamo u onome što radimo i kakav život gradimo oko tog posla.
Rad sa ljudima iz različitih zemalja naučio me je da liderstvo nije samo donošenje odluka, već prije svega sposobnost da okupite ljude oko zajedničke ideje.
Kada radite sa međunarodnim timovima, shvatite koliko su različiti načini razmišljanja i pristupi radu. Upravo zato je važno slušati ljude, razumjeti njihove perspektive i stvoriti okruženje u kojem se ideje slobodno razvijaju.
Najbolji projekti nastaju kada tim funkcioniše kao zajednica kreativnih ljudi, a ne samo kao grupa koja izvršava zadatke.
Mislim da ljudi sa Balkana imaju jednu posebnu kombinaciju snalažljivosti, kreativnosti i upornosti. Dolazimo iz okruženja gdje često moramo pronalaziti rješenja i prilagođavati se različitim situacijama, a to nas čini vrlo fleksibilnim u međunarodnom okruženju.
U kreativnim profesijama poput arhitekture, dizajna ili video produkcije, ta sposobnost brzog razmišljanja i improvizacije često je velika prednost.
Rad ili studije u inostranstvu donose ogromno iskustvo jer vas izlažu potpuno novim načinima razmišljanja i rada. To vas profesionalno i lično mijenja. Sa druge strane, taj put nije uvijek jednostavan. Novi jezik, nova kultura i mnogo veća konkurencija znače da morate izaći iz zone komfora. Ipak, vjerujem da upravo kroz takve izazove čovjek najviše raste.
Mislim da dijaspora može igrati vrlo važnu ulogu u povezivanju ideja, znanja i tržišta. Ljudi koji rade u međunarodnom okruženju često imaju priliku da vide nove modele rada i razmišljanja. To iskustvo se kasnije može prenijeti kroz projekte, saradnje ili jednostavno kroz razmjenu znanja. Ne mora uvijek značiti fizički povratak – ponekad je dovoljno graditi mostove između različitih sredina.
Najvažnije je da budu uporni i da se ne boje da naprave prvi korak iz zone komfora. U mom slučaju, neke stvari su počele vrlo spontano. Radio sam i projekte bez honorara, jer sam vjerovao da svaki trud na kraju na neki način bude nagrađen. Nekad to nijesu odmah novac ili ugovor, ali se energija i trud nekako uvijek vrate.
Jedan takav projekat za Huawei kasnije me je doveo do toga da budem pozvan u Tanzaniju da govorim o budućnosti arhitekture i urbanizma, gdje sam imao priliku upoznati i mnoge svjetske lidere. Tada shvatite da profesionalni put često ide kroz neočekivane pravce.
Zato bih mladima poručio da vjeruju u ono što rade, da budu radoznali i hrabri, i da se ne boje napraviti korak van zone komfora. Upravo tamo često počinju najzanimljivije priče.
Izvor: CG DIJASPORA