U selu Drijenak, nadomak Kolašin, gdje jutra počinju mirisom sijena, a dani se mjere radom i trudom, živi Ilija Baković – čovjek koji je odlučio da ostane na svom ognjištu i od sela napravi život dostojan poštovanja.
Dok mnogi mladi napuštaju sjever Crne Gore tražeći sigurniji i lakši život, Ilija je izabrao drugačiji put. Ostao je u Drijenku, nastavio porodičnu tradiciju i danas važi za jednog od najuspješnijih stočara i poljoprivrednika ovog kraja.
„Ovaj posao radim jer ga volim. Najljepše je kada si svoj gazda i kada znaš da si sve stvorio svojim rukama“, kaže Baković dok obilazi svoje imanje.
Na njegovom gazdinstvu danas je prava mala poljoprivredna imperija. Ilija uzgaja oko 150 ovaca, nekoliko koza, šest krava, pet junadi, prasad i kokoške. Pored stočarstva, vrijedno obrađuje zemlju, pa na njegovim njivama uspijevaju krompir, razno povrće i voće.
Ljubav prema ovom poslu naslijedio je od oca i đeda, koji su takođe bili stočari. Tradicija se, kaže, u njihovoj porodici nikada nije prekidala.
„Za ovaj posao nema odmora. Oko stoke se radi i zimi i ljeti. Život na selu nije lak, ali čovjek kada voli ono što radi, ništa mu nije teško“, priča Ilija.
Iza njegovog uspjeha stoji cijela porodica. Pomažu mu supruga, djeca, brat i majka. Na selu, kaže, bez zajedništva nema opstanka.
Bakovići proizvode domaće meso, sir i mliječne proizvode koje kupci sve više traže. Kvalitet je ono po čemu su postali prepoznatljivi, a najbolja reklama su zadovoljni mušterije koje se uvijek vraćaju.
„Kad neko jednom proba naš sir, opet dođe“, kaže Ilija sa osmijehom.
Iako su se vremena promijenila, pa vuna danas gotovo da nema tržišnu vrijednost, Baković ne odustaje. Podršku dobija kroz premije Ministarstva poljoprivrede, ali naglašava da je za uspjeh ipak najvažniji rad.
Posebno ističe značaj društvenih mreža koje su mu pomogle da proširi posao. Putem Facebooka dolazi do novih kupaca širom Crne Gore, a domaći proizvodi sa njegovog gazdinstva sve lakše pronalaze put do trpeza.