SVAKOG DANA PO 12 SATI TEŠKOG RADA
Svoju je djecu uvijek učila da poštuju selo, da nauče sve radove neophodne za selo, ali poučena svojim iskustvom, voljela je da završe škole. Zato su joj djeca mahom bila lučonoše u osnovnoj i srednjoj školi, neki su već završili fakultete, a neki su danas odlični studenti sa visokim prosjekom, za ponos Lipovu i Kolašinu, a ne samo Dulovićima.
Školovani su od prihoda od kolašinskog lisnatog sira, jer ni Dragan ni Goca nigdje nisu imali niti danas imaju kakve stabilne poslove i prihode, i poljoprivreda, ma koliko ljudi govorili da je nesigurna, njihov je jedini sigurni izvor prihoda.
Gocin radni dan traje 12 sati i sastoji se od teskog rada. Njeno “radno vrijeme”ne poznaje pauzu, vikend, praznike i bolovanje. Povrijedila se prije nekoliko godina, pa ima metalnu šinu u kičmi, ali to niko opet ne bi primijetio kad je vidi nasmijanu, užurbanu i stalno u nekom poslu. Kaže sledeće: ,,Sad samo ne mogu ovaj lonac pun mlijeka da podignem odjednom, već odlijem malo po malo, znači ja opet sve mogu, samo na druge načine.”
I taj se kolašinski sir pravi kao da nema šine, muzu se krave, unučad se čuvaju, bere borovnica i spremajuručkovi za goste, a da niko ne shvati da ta gospođa ima neke zdravstvene tegobe. Plaši se samo dvije stvari – zmija i gromova, i reklo bi se da sve druge nemani koje život može da donese sa lakoćom može da savlada. I sa gromovima bi lako, kaže, da nema šinu.
Na Gocu se ne vodi ništa od imovine ”ni u rodu ni u domu”, osim krava, za njih sa smijehom kaže: ,,One su moje!” Nije karakteristično za tradicionalne sredine da se na ženu išta vodi, ali, Goca kaže a njen Dragan je očigledno saglasan: ,,Mi smo riješeni da ovo što mi imamo bude podijeljeno na svu našu djecu, i mušku i žensku, jer to su sve jednako naša djeca”. Samo jedna od Gocinih ćerki nije bila zainteresovana za školu, i udala se tu u Lipovu. A Goca kaže: ,,Mlada se udala, ali, rodila je finu djecu, i to je fakultet!” Ako je život i stečena mudrost fakultet, naša Goca ga je završila sa desetkom. Privilegija je poznavati.
Izvor: Nevidljive žene Crne Gore
Publikacija koju je izdala Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije