DA LI STE IKADA POSJETILI NEKI KATUN?
Uslovi života u katunima su potpuno drugačiji u odnosu na seoska područja. U katunima nema vode u kolibama, nema električne energije, nema nikakve infrastrukture svojstvene urbanim zonama ili seoskim područjima.
Makadamski putevi su došli do skoro svih katuna, i to je praktično sva infratruktura ovdje dostupna. A osnovna misija boravka u katunu je briga o stoci. Ova dva uslova su i oblikovala ukupan način života u katunu.
Sami odlazak u katun se dešava na proljeće, različit je termin od katuna do katuna, u zavisnosti od visine katuna i vremena kada u njemu počinje vegetacija. Postoje i takozvani proljećni katuni, na malo nižim visinama koji su dostupni ranije, pa stočari prvo sele u proljećni katun, a onda se premještaju u pravi katun, još visočije.
Stočari iz jednog katuna obično zajedno sele na planinu, i zajedno se i vraćaju. Stočari se na planinu obično upute pješke, a tek poneki član porodice ostaje u selu kako bi se starao o njivama, voćnjacima i livadama. Muškarci obično u katun odu nekoliko dana prije, da poprave ono što su snijeg i vjetrovi zimi pokvarili u kolibama. Iz sela se donosi sve ono što je potrebno za jednostavni, stočarski život u katunu. A svaki član porodice ima svoju ulogu u raspodjeli poslova. Ono što im je svima zajedničko je nevjerovatno gostoprimstvo, autentično i nenaučeno već prirodno i preneseno sa koljena na koljeno.