Divna Veković rođena je 1886. godine u selu Lužac kod Berane. Ostala je upamćena kao prva žena ljekar iz Crne Gore, ali i kao prva školovana babica i prva prevoditeljka „Gorskog vijenca“ na francuski jezik, čime je trajno obilježila istoriju crnogorske medicine i kulture.
Osnovno obrazovanje stekla je u rodnom kraju, prve lekcije učila je u manastiru, a školovanje nastavila u Skoplju i na Cetinju. Zahvaljujući izuzetnom uspjehu dobila je stipendiju za studije u Francuskoj, gdje je diplomirala medicinu na Sorbonne University u Parizu. Time je postala prva žena doktor medicine iz Crne Gore. Uz to je završila i studije babištva (akušerstva), pa se smatra i prvom školovanom babicom iz Crne Gore, kao i studije stomatologije.
Tokom Prvog svjetskog rata radila je kao ljekarka i bolničarka, brinući o ranjenicima i vojnicima. Njena profesionalna posvećenost bila je praćena snažnim humanitarnim radom. U teškim vremenima otvorila je i narodnu kuhinju. Pomažući siromašnima i onima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Time je pokazala da medicina za nju nije bila samo profesija, već i misija služenja ljudima.
Poseban trag ostavila je u oblasti kulture. Prva je na francuski jezik prevela znamenito djelo Gorski vijenac autora Petar II Petrović Njegoš. Prevod je objavljen 1917. godine u Parizu i predstavljao je važan kulturni most između Crne Gore i Francuske. Približavajući evropskoj javnosti crnogorsku književnu baštinu. Godine 1926. doktorirala je književnost u Beogradu i time postala prva Crnogorka sa doktoratom nauka.
Stradala je 1944. ili 1945. godine u Sloveniji, u blizini mjesta Zidani Most, pod okolnostima koje do danas nijesu u potpunosti razjašnjene.