Iz sela Potkrajci, nadomak Bijelog Polja, dolazi dvanaestogodišnji Hanan Hasković, učenik VII razreda Osnovna škola “9. maj” u Sutivanu. Iako je tek sedmak, njegov talenat za crtanje odavno je primijećen među nastavnicima i vršnjacima.
U razgovoru za naš portal, Hanan skromno govori o svojoj ljubavi prema umjetnosti.
„Volim da crtam sve što vidim.
Nekad je dovoljno da nešto kratko posmatram i već imam sliku u glavi kako ću to nacrtati“, kaže on. Dodaje da mu je najvažnije da crtež bude precizan i da svaki detalj ima svoje mjesto. „Trudim se da sve bude tačno – linije, proporcije, sjenke. Kad počnem da crtam, potpuno se uživim i zaboravim na vrijeme.“
Njegovi radovi odišu strpljenjem i zrelošću izraza koja nije uobičajena za njegov uzrast. Lica, predmeti i prizori iz svakodnevnog života – sve to pod njegovom rukom dobija posebnu dimenziju. Pažljivo posmatra, pamti oblike, a zatim ih sigurnim potezima prenosi na papir.
U školi je poznat kao miran i povučen dječak, ali, kako sam kaže, olovka je njegov način da se najbolje izrazi. „Nekad je lakše nešto nacrtati nego objasniti riječima“, priznaje Hanan. Nastavnici ističu njegovu koncentraciju i posvećenost radu, a posebno činjenicu da uvijek želi da nauči više i usavrši svoju tehniku.
Podrška porodice mu, kaže, daje dodatnu motivaciju. „Svi me ohrabruju da nastavim da crtam i da budem uporan. To mi mnogo znači.“ Iako je još rano govoriti o budućnosti, Hanan već ima jasnu želju: „Volio bih da jednog dana budem umjetnik i da ljudi prepoznaju moj rad.“
Priča ovog talentovanog dječaka iz Potkrajaca pokazuje koliko je važno prepoznati i njegovati dar od malih nogu. Dok mnogi njegovi vršnjaci slobodno vrijeme provode uz telefone i igrice, Hanan bira papir i olovku – i na bijelim stranicama stvara svoj svijet linija, sjenki i mašte.