Visoko na prostranim pašnjacima Sinjajevine smješten je Ječmen Do, nekada živ katun ispunjen ljudima, stadima i pjesmom. Danas stoji tih i zaboravljen, kao napušteni biser planine.
Do njega vodi uska staza obrasla travom. Nekada su njome prolazili stočari, vodili ovce na ispašu i vraćali se u kolibe pune topline i života. Ljeti se čuo smijeh, lavež pasa i zvuk zvona sa stada, a zrak je mirisao na svježe mlijeko i sir.
Zimi bi sve utihnulo. Snijeg bi prekrio pašnjake, putevi bi nestajali, a ljudi bi silazili u sela, ostavljajući katun pust i hladan. Kolibe bi ostajale same, okovane mrazom i tišinom.
Danas su te kolibe stare i napuštene, ali priroda je i dalje lijepa. Vjetar šumi kroz travu, potoci žubore, a planina čuva uspomene na nekadašnji život. Ječmen Do ostao je nijemi svjedok prošlosti – napušteni biser Sinjajevine.