Miko Šekularac dao krv 154 puta tokom života i ostavio snažan trag humanosti. U Beranama važi za jednog od najposvećenijih dobrovoljnih davalaca krvi. Njegov primjer inspiriše generacije.
Sa davanjem krvi počeo je još u srednjoj školi. Prvi motiv bio je jednostavan. Želio je da pomogne nekome u nevolji. Postojala je i mala anegdota iz školskih dana. Davaoci su dobijali slobodne dane.
Taj početak prerastao je u trajnu posvećenost. Miko nikada nije odbio poziv. Uvijek se odazivao akcijama. Humanost je postala dio njegovog identiteta.
Porodica Šekularac poznata je po istom duhu. Njegov pokojni brat bio je veoma aktivan davalac. Nakon njegove smrti, Miko je nastavio tradiciju. U humanost je uključio i mlađe članove porodice.
Sinovac, unuka i sestričina takođe daju krv. Porodica Šekularac ukupno je krv dala 449 puta. To predstavlja oko 203 litra krvi. Taj podatak govori više od riječi.
Jedna jedinica krvi može spasiti više života. Zato je broj spašenih ljudi gotovo nemoguće procijeniti. Svako davanje značilo je novu šansu za nekoga.
Iako danas više ne može aktivno da daje krv, Miko ne prestaje da apeluje. Posebno se obraća mladima. Smatra da je njihovo uključivanje ključno.
Podsjeća da zajednica treba više da cijeni davaoce. Mnogi se sjete darivanja krvi tek kada im zatreba. Tada pomoć traže od dobrovoljnih davalaca.
Davanje krvi ima i zdravstvene prednosti. Ipak, emotivna vrijednost je najveća. Poseban osjećaj je kada sretnete osobu kojoj ste pomogli. To daje smisao svemu.
Miko Šekularac dao krv 154 puta i pokazao šta znači odgovornost prema drugima. Njegov primjer govori da humanost ne traži mnogo. Potrebna je samo odluka da pomognete.