PLJEVLJAK RAZVIO PREPOZNATLJIV BREND DOMAĆEG SIRA
U vremenu kada većina mladih mašta o životu u gradu, Pljevljak Sava Zvizdić napustio je prije tri godine gradski asfalt i vratio se u Kakmuže, selo predaka. Imao je 22 godine kada je to uradio.
Danas, umjesto gradske vreve, njegovom svakodnevicom dominira muk krava i miris svježe pokošene trave. Svojim primjerom pokazuje da povratak prirodi i starim vrijednostima nije korak unazad, već put ka uspjehu i zadovoljstvu.
Imao je znanje, ideju i hrabrosti da se upusti u ovaj poduhvat. Počeo je praviti sir – stari, poznati pljevaljski, koji se čuva u drvenim kacama. Učio je i slušao savjete starijih, dodavajući i svoje znanje o higijeni, pakovanju i marketingu.
Sava živi sa bakom i djedom u Kakmužima, selu udaljenom dvadesetak kilometara od Pljevalja. Kuća Zvizdića u Kakmužima nalazi se na nadmorskoj visini od 1.120 metara i okružena je smrčevom šumom.
– Oduvijek sam volio selo, iako sam odrastao u gradu. Ovdje na selu, svaki dan je drugačiji i ispunjeniji. Nema stresa, ima posla, ali to je onaj zdravi umor – kaže za Vijesti Sava, momak bistrog uma i urbanog izgleda.
Za samo tri godine, mladi poljoprivrednik uspio je razviti prepoznatljiv brend domaćeg sira koji prodaje u Crnoj Gori i regionu. Kaže da većinu prihoda ne troši, već investira, uglavnom u nabavku novih grla.
– Spreman sam došao ovdje. Imao sam viziju šta ću da radim i kako da razvijam ovo domaćinstvo. Ovdje se posljednjih 150 godina pravio sir, i to nije neka filozofija. Kvalitet mlijeka je presudan – ističe mladi uzorni poljoprivrednik.
Savini roditelji i brat i dalje žive i rade u gradu, ali redovno dolaze u posjetu. Pomažu kad god mogu, ali zasada ne planiraju da se presele.
– Poštujem njihov izbor, ali meni je ovdje lijepo. Ljepota je kad znaš da svojim rukama stvaraš nešto vrijedno, i da to što radiš ima smisla – kaže Sava.
Na pitanje kako je došao na ideju da se preseli na selo, Sava odgovara: “Možda sam se zasitio poslova koje sam radio”.
– Nikad nisam radio za minimalac. Sa 17 godina mutio sam malter za dnevnicu od 30 EUR, a tada je plata bila 180 EUR.