Porodica Joksimović iz Bijelog Polja počela je da proizvodi sokove na improvizovanoj presi, razmišljajući šta da čini sa plodovima koji svake godine rode…
U plodnoj rasovskoj ravnici, gdje generacije uzgajaju voćnjake jabuka i šljiva i peku rakiju, porodica Joksimović odlučila je da napiše potpuno drugačiju priču. Iz improvizovane prese, u svega 12 kvadrata, umjesto alkohola potekli su mirisi čistog voća.
Bojana Joksimović, uz podršku supruga Viktora, kaže da nijesu ni slutili da će njihovi cijeđeni sokovi za kratko vrijeme naći put do potrošača. Danas, poslije više godina mukotrpnog rada, sokovi porodice Joksimović su na stolovima lokalnih restorana i kafića, ali i nekih hotela na primorju.
O kvalitetu svjedoče i zlatne medalje sa 93. Međunarodnog poljoprivrednog sajma u Novom Sadu. A put do “zlata” nije bio jednostavan. Ideja o biznisu nastala je dok je Bojana, kao nezaposlena domaćica, razmišljala šta da uradi sa voćem koje svake godine rodi i “prerodi”.
“Generacijama ranije se od jabuka pekla rakija, a nama to nije bilo zanimljivo. Tako smo odlučili da probamo da napravimo sok, samo za naše domaćinstvo. Moj suprug je napravio improvizovanu presu na kojoj smo iscijedili prvi sok. Tada nismo znali da će se to pretvoriti u biznis, ali smo odlučili da kupimo namjensku opremu za cijeđenje soka i pasterizaciju”, prisjeća se Bojana početaka.
Kada su, kako je pojasnila, kupili tu skromnu opremu, imali su prostor od jedva 12 kvadrata i registrovali su se kao poljoprivredno gazdinstvo.