Svetlana Živković Pljevlja jedna je od posljednjih čuvara tradicionalnog tkanja na sjeveru Crne Gore. U gradu koji je nekada bio industrijski ponos države, danas se sve više osjeća tišina. Pljevlja se suočavaju sa odlaskom mladih i gašenjem zanata. Upravo zato svaka ruka koja čuva starinu ima posebnu vrijednost.
Nekada su dimnjaci industrije oblikovali horizont ovog kraja. Danas Pljevlja čuvaju ono najvrednije, ljude i njihove vještine. Vrijedni domaćini i majstori znali su da od vune, drveta i kamena stvore život. Tkanje je nekada bilo simbol bogatstva jedne kuće. Danas je simbol opstanka tradicije.
U tom svijetu, Svetlana Živković ne tka samo niti. Ona u razboj utiskuje emocije, sjećanja i ljubav prema zavičaju. Uz snažnu podršku porodice, čuva duh sjevera i umijeće koje je generacijama grijalo crnogorska ognjišta.
Svetlana za portal RTCG navodi da je njena priča sa tkanjem počela 2006. godine. Kao majka troje djece, tražila je način da ispuni svoj život. Željela je da bude više od klasične domaćice. Ljubav prema neobičnim stvarima odvela ju je ka razboju.
Prva znanja stekla je od žene iz „Dragačevske zadruge tkalja“. Kasnije se sama usavršavala. Proces nije bio lak, ali je bio ispunjavajući. Kako kaže, kada čovjek radi ono što voli, granice ne postoje. Unutrašnje zadovoljstvo daje snagu za dalje.
Podrška supruga i djece bila je presudna. Bez razumijevanja i strpljenja porodice, teško bi uskladila obaveze i sate provedene nad razbojem. Danas njeni radovi svjedoče o istrajnosti i ljubavi prema zanatu.
U vremenu kada zanati nestaju, Svetlana Živković Pljevlja dokazuje da tradicija još ima glas. Njene niti čuvaju identitet, prošlost i dušu jednog kraja.