Šefko Brzać – čuvar tradicije vunovlačarstva u Bijelom Polju
Vunovlačarstvo je zanat koji polako iščezava, ali u Bijelom Polju i dalje opstaje zahvaljujući predanosti rijetkih čuvara tradicije. Jedan od njih je Šefko Brzać iz Lješnice, koji, iako u poznijim godinama, još uvijek radi i ne razmišlja o zatvaranju svoje radionice.
Njegova radionica, izgrađena prije nekoliko decenija, još uvijek odjekuje zvukom mašine koja je tokom godina rada postala simbol tradicionalnog zanata. Šefko sa sjetom opisuje kako se nekada vuna vlačila i pretvarala u kvalitetne odjevne predmete.
Radionica koja spaja prošlost i sadašnjost
Danas u Brzaćevu radionicu navrate rijetki kupci, uglavnom sa desetak kilograma vune za izradu čarapa, džempera ili jorgana. Vunovlačarstvo Bijelo Polje opstaje zahvaljujući lokalnim mušterijama, a vuna dolazi i iz okolnih mjesta poput Kolašina, Berana i Mojkovca.
Zanat je Šefko naslijedio od oca i, iako je mašine sve teže održavati, on svakodnevno čuva tradiciju. „Od desete godine učim i radim na vunovlačari. To je porodična tradicija koju volim i nastavljam održavati,“ kaže Brzać.
Izazovi i budućnost zanata
Nekada je u gradu bilo više radionica, a gotovo svaka kuća donosila vunu. Danas je najveći izazov opstanak zanata – sirovine je sve manje, a mladi rijetko pokazuju interes za bavljenje ovim poslom. Šefko ističe: „Ostat ću i dalje da radim, jer mladi ne žele da nastave ovaj zanat. Trebalo bi pružiti više podrške poljoprivrednicima i zanatlijama.“
Šefko se nada da će nova generacija jednog dana nastaviti njegovim stopama i da će vunovlačarstvo u Bijelom Polju i dalje živjeti, kao simbol kulturne i zanatske tradicije ovog kraja.