Vlajko Labudović i Milorad Šekularac iz Berana, dugogodišnji dobrovoljni davaoci krvi, svojim nesebičnim djelima upisali su se među najveće heroje humanosti u Crnoj Gori, spasivši zajedno više od 330 ljudskih života.
Kako je objavio TVCG, a prenio portal RTCG, ova dvojica Beranaca decenijama hodaju u istom ritmu solidarnosti, postavši simbol humanosti u svom gradu, ali i rekorderi u statistici Zavoda za transfuziju krvi.
Vlajko Labudović je do sada ostvario 179 davanja krvi, dok Milorad Šekularac iza sebe ima 154 donacije. Iako su odavno u penziji i iako su godine postavile određene granice, redovno dolaze u Zavod za transfuziju krvi kako bi motivisali mlađe generacije i podijelili svoja iskustva.
Humanost obojice započela je još u srednjoškolskim danima, kada su prvi put darovali krv, ne sluteći da će taj čin prerasti u višedecenijsku misiju spašavanja života.
„Za sebe mogu reći da sam čovjek široke i plemenite duše, velikog i hrabrog srca, jer sam nesebično darivao u svim segmentima života. Danas mi rad pomaže aparat – pejsmejker već četiri godine, ali ne zbog davanja krvi“, kazao je Labudović.
Šekularac ističe da je osjećaj pomaganja drugima neuporediv sa bilo čim drugim.
„Čudan je to osjećaj, to čovjek ne može da opiše – zadovoljstvo kada daš krv i svjestan si da si nekome pomogao i spasio život. To je nešto uzvišeno“, rekao je Šekularac.
Tokom godina, iz ove uzvišene misije rađala su se nova prijateljstva i kumstva, jer krv, kako ističu, ne poznaje ni vjeru ni naciju.
„Krv je ista za sve, teče iz vena isto. Nikada nisam gledao kome dajem. Znam da će nekome pomoći i spasiti život, a to je i svrha davalaca krvi“, naglasio je Labudović.
Šekularac dodaje da je, sabirajući doprinos porodice, iz njihove kuće darovano oko 203 do 204 litra krvi.
U Zavodu za transfuziju krvi, gdje ih je zatekla ekipa TVCG, i ostali davaoci poručuju da krv daju sa jednom željom – da nekome pomogne i spasi život, jer je to, kako kažu, prije svega ljudska obaveza.