Bijela foto priča sa Moračkih planina donosi prizore čiste prirode i ljudskog podviga.
Kroz snijeg, tišinu i prostranstva vodi nas Boban Džim Brković.
Kuda god ga nose korak i želja da bude bliže prirodi, Džim stiže.
Malo je reći da je zaljubljenik u planine.
Njegov odnos prema prirodi prevazilazi običan boravak na otvorenom.
To je stalna potraga za izazovom, naporom i potpunim skladom sa okruženjem.
Tokom februarskih dana bira prostore gdje snijeg ima glavnu riječ.
Navikao je da boravi tamo gdje priroda pokazuje svoju punu snagu.
Put ga vodi ka Gornjem Lipovu, a zatim ka visoravnima Semolja.
Nakon toga na noge stavlja nordijske skije.
Iako su nordijske skije zahtjevnije od turno skija, izbor je svjestan.
Dodatni napor je dio iskustva koje traži.
Na Semolju snijeg dostiže visinu od oko pola metra.
Sa svakim novim korakom snijeg postaje sve dublji.
U pojedinim djelovima visina snijega približava se jednom metru.
Bijelina dominira prostorom i pogledom.
Pred njim se otvaraju široki vidici ka Javorju i Lijevnu.
U daljini se naziru Kenedijeva glava i masivi Moračkih planina.
Na katunima, mnogi krovovi potpuno su prekriveni snijegom.
Neki se uopšte ne naziru ispod bijelog pokrivača.
Sa pojedinih objekata snijeg je skliznuo niz padine.
Otkriveni su kameni zidovi stari decenijama.
Na nekim mjestima snijeg se oblikovao u prave bijele stijene.
Priroda je stvorila neobične i snažne prizore.
U jednom trenutku nebo se razvedrava.
Oblaci se podižu i stapaju sa planinskim horizontom.
Svjedok Džimovog kretanja kroz ovu bjeline bio je i vuk.
Oglasio se iz daljine, sa oprezom i poštovanjem.
Njegovo prisustvo dodatno potvrđuje netaknutost prostora.
Čovjek i divljina susreli su se bez narušavanja tišine.
Bijela foto priča sa Moračkih planina bilježi još jedan poseban dan.
Dan ispunjen snijegom, tišinom i ličnim podvigom.
Metarski snijeg, duboki dah i pogled sa visine ostaju kao trag.
To je pogled čovjeka koji stoji tamo gdje je prirode najviše.
Bijela foto priča sa Moračkih planina ostaje zapis snage i sklada.