Mnogo je malih gradova na sjeveru Crne Gore, koji ostaju bez mladih ljudi, Mojkovac već godinama šalje jednu drugačiju sliku. Iz grada okruženog planinama, rijekom Tarom, čiji kanjon ostavlja bez daha sve koji ga jednom vide, iz skromnih sportskih sala i sa atletskog stadiona, stižu djevojčice koje danas nose dres Crne Gore na najvećim evropskim i svjetskim takmičenjima.
Bez velikih uslova, bez luksuznih trening-centara i velike podrške sistema, ali sa ogromnom disciplinom, radom i onim poznatim inatom, “Atletski klub Tara” iz Mojkovca stvara generacije sportista koji pomjeraju granice, već dvadeset godina.
Upravo iz tog kluba dolaze Kristina Kljajević i Anđelina Lašić, dvije šesnaestogodišnjakinje, atletičarke koje već sada ostvaruju rezultate vrijedne pažnje čitavog regiona. O svojim počecima, odricanjima, snovima i uspjesima govorile su za Portal RTCG, zajedno sa trenerom Danilom Ristićem.
I Kristina i Anđelina prve treninge odradile su sa samo dvanaest godina. Četiri godine kasnije, njihova imena nalaze se na spiskovima velikih međunarodnih takmičenja.
Kristina Kljajević, čija je disciplina bacanje kugle, u atletiku je ušla zahvaljujući starijoj sestri Vesni Kljajević, danas studentkinji u Americi, koja je upravo kroz sport izgradila svoj put.
Kako priča, trener Marko Ristić među prvima je prepoznao njen talenat, iako ona tada nije bila svjesna koliko daleko može stići.
Iza nje je težak period, zbog povrede prsta pauzirala je godinu i po dana. Međutim, povratak je bio snažan. Ove godine ostvarila je normu za Evropsko prvenstvo za mlađe juniore.
“To je dio mojih snova koji se već ostvario. Želim medalju na Balkanskom prvenstvu i finale Evropskog prvenstva. Treninzi su veoma zahtjevni, imamo po tri, četiri treninga dnevno, ali vjerujem da se rad i trud uvijek isplate”, kazala je Kljajević.
Kristina će nastupiti na Evropskom prvenstvu za mlađe juniore koje će biti održano od 16. do 19. jula 2026.godine u italijanskom gradu Rijetiju, poznatom po dugoj atletskoj tradiciji i organizaciji velikih međunarodnih takmičenja.
Normu je ostvarila hicem od 15,07 metara u disciplini bacanja kugle od tri kilograma i jedina je atletičarka iz Crne Gore sa ispunjenom normom za ovo prvenstvo.
Njeni dani sada izgledaju potpuno drugačije od života većine vršnjaka. Dok drugi biraju izlaske i provod, ona dane provodi između škole, stadiona, teretane i sportske sale.
“Posle treninga, potreban mi je odmor fizički i psihički. Tako da volim šetnje prirodom, planinu, malo se družim sa prijateljima. Ovo je moj životni put i znam šta želim”, kaže Kristina.
Sličan put prošla je i njena klupska drugarica Anđelina Lašić, koja se sada priprema za nastup na Olimpijskim igrama mladih u Dakaru.
Atletikom je počela da se bavi sa dvanaest godina, a inspiraciju je pronašla u sestri Nini. Njena disciplina je bacanje koplja, a iza sebe već ima nastupe na Evropskom olimpijskom festivalu mladih (EYOF), balkanskim i evropskim takmičenjima.
“Prošla godina bila je veoma važna za mene. Nastupala sam na velikim međunarodnim takmičenjima i ostvarila norme za Balkansko prvenstvo u bacanju kugle i koplja”, ističe Lašić.
Youth Olympic Games biće održane u Dakaru, u Senegalu, od 31. oktobra do 13. novembra 2026. godine i okupljaju najtalentovanije mlade sportiste svijeta. Lašić će na tom takmičenju predstavljati Crnu Goru u disciplini bacanje koplja.
Iako su veoma mlade, obje već razmišljaju o nastavku školovanja i sportske karijere van Crne Gore.
“Voljela bih da jednog dana upišem koledž u Americi ili negdje van Crne Gore. Ovdje ću se uvijek rado vraćati, ali ako želim velike rezultate moram ići dalje”, iskrena je Anđelina.
Na pitanje da li sebe vide dugoročno u Mojkovcu ili Crnoj Gori, obje odgovaraju gotovo isto.
“Mladi žele da vide svijet. I ne treba ih sputavati. Život nas, a i karijera vuče dalje”, kažu kroz osmijeh.
Njihova svakodnevica daleko je od lake. Treninzi budu tokom čitavog dana, i traju satima. Vježbaju u sportskoj sali Srednjoškolskog centra “Vuksan Đukić”, na stadionu i u teretani, a sa školom čiji su inače učenici, imaju odličnu saradnju. To traje već dvadeset godina.
Upravo zahvaljujući toj podršci , klub opstaje i nastavlja da stvara vrhunske sportiste.
Trener Danilo Ristić kaže da rezultati njegovih atletičarki nisu slučajni.
“Iza svega stoje godine rada, ogromna odricanja i svakodnevni treninzi u uslovima koji nisu idealni. Ova djeca treniraju po kiši, snijegu, vjetru, vrućini….I nikada ne traže izgovor”, naglašava Ristić.
U klubu danas trenira desetak atletičara, uz veliki broj početnika, a cilj je da nijedno talentovano dijete ne bude uskraćeno zbog finansija.
“Trudimo se da djeci sve bude besplatno, oprema, putovanja, pripreme. Mnogo talenata propadne jer roditelji nemaju novca. Kod nas nema politike ni rodbinskih veza, samo rad i talenat”, poručuje trener Ristić.
Posebno naglašava da lokalna samouprava pomaže koliko može, ali smatra da mnogo veću podršku moraju pružiti Ministarstvo sporta i mladih, Olimpijski komitet Crne Gore i Atletski savez.
“Ide Evropsko prvenstvo, ide Olimpijada mladih, a niko nam se nije javio, makar porukom podrške. Ova djeca su najbolji ambasadori države iz koje dolaze. Vrijedni su i vaspitani i postižu vrhunske rezultate. To su sve djeca iz radničkih porodica”, kazao je Ristić.
Podsjeća da su prošle godine sa MOSI igara donijeli čak sedam zlatnih medalja.
“Atletika nije sport koji traži ogromna ulaganja, a mnogo vraća državi. Nije mala stvar kada se na pobjedničkom postolju čuje da medalju osvaja dijete iz Mojkovca i Crne Gore “, kaže on.
Živimo u vrijeme kada mnogi misle da se bez velikih uslova ne može do vrhunskog rezultata, Mojkovac dokazuje suprotno. Upravo tamo gdje nedostaje mnogo toga, najviše se rađa upornost.
U sali srednjoškolskog centra, na stadionu i između planina sjevera, dvije djevojčice koje su prije samo četiri godine došle na prvi trening danas sanjaju evropska finala, olimpijske nastupe i velike sportske scene.
Ovdje nije samo priča o sportu. Ovo je priča o radu, odricanju, disciplini, porodici, malom gradu koji se bori da uloži u mlade talente, da ih zadrži, i trenerima koji vjeruju da talenat ne smije zavisiti od novca.
I možda baš zato uspjesi Kristine Kljajević i Anđeline Lašić imaju toliku veličinu jer su nastali tamo gdje je bilo mnogo razloga da se odustane, ali nijednog da se stane.
“Trud i rad se uvijek isplate, iako uslovi nisu uvijek sjajni. Ono što je do nas, mi ćemo uvijek dati maksimum”, poručila je na kraju Lašić.
Izvor: RTCG