U selu Podbišće kod Mojkovca, Stanija Braunović i njena porodica već godinama se bave branjem ljekovitog bilja u Mojkovcu. Njihov rad spaja tradiciju, znanje i ljubav prema prirodi.
„Najviše beremo samoniklo bilje, mada jedan dio i sadimo“, kaže Stanija. Porodica obilazi planine oko Kolašina i Mojkovca, a često idu i dalje – do Žabljaka, Durmitora, Krnova i Vućija. Svaki kraj ima svoju biljku i posebnu priču.
Sezona branja počinje u proljeće, kada cvjetaju podbjel, jagorčevina i plućnjak. Završava se u jesen, sa vrijeskom i kopanjem korijenja. „Korijenje vadimo u jesen ili rano u proljeće. Tada je najjače i najzdravije“, objašnjava Stanija.
U njihovim korpama nalaze se tradicionalne planinske biljke: planinski čaj, majčina dušica, breza, lipa, zova, kantarion i sporiš. Od korijenja vade crnu koprivu, maslačak, gladiševinu, odoljen, srčanik i travu od utrobice. Beru i drvo ruja.
„Pravimo i domaće sokove – od zove, nane i kupina. Sve je prirodno, bez hemije“, kaže ona. U dvorištu sade neven, nanu, matičnjak, bosiljak i bijeli oman. Dio bilja uzgajaju, jer se ne može svuda pronaći u prirodi.
„Sve radimo s mjerom i poštovanjem prema prirodi. Ništa ne prskamo i ne koristimo hemiju. Sve je čisto i domaće“, ističe Stanija.
Za porodicu Braunović, branje ljekovitog bilja u Mojkovcu nije samo posao. To je način života i čuvanja tradicije.
Afirmišemo, promovišemo, razvijamo sjever Crne Gore zajedno