NAJBOLJA DOMAĆICA 2022. GODINE
Do Durmitora svako jednom mora otići, bio bi grijeh ne vidjeti ga i ne napuniti dušu onom ljepotom.
A ako se već nađete tamo, ne bi valjalo propustiti obrok kod porodice Pavićević, u selu Kovčica, opština Žabljak. Pavićevići inače žive na Žabljaku, a Kovčica je nešto kao katun u kom borave ljeti. Katun je ovdje malo zbunjujući pojam, jer je cijeli Žabljak nekad davno u stvari bio katun.
Proizvode skoro sve što uspijeva na ovoj visini, a posebni su po tome što imaju sertifikate za organsku proizvodnju za veliki broj proizvoda, na šta su izuzetno ponosni. Pričaćemo o njima, ali nam je namjera da vam približimo Veru, centralnu figuru ovog domaćinstva.
Vera je rođena u jednom selu kod Pljevalja, u poljoprivrednoj porodici, pa joj poljoprivredni radovi nikad nisu bili strani. Tamo je završila osnovnu školu, zatim srednju, turističku školu u Pljevljima, za koju kaže da je bila savršena i da je šteta što takvih programa danas nema, jer ju je ta škola osposobila da radi na različitim pozicijama u različitim hotelima, ljeti na moru, zimi na Žabljaku. Tako je i upoznala Zorana, dok je radila na Žabljaku, i udala se u 21. godini.
Pavićevići su takođe poljoprivredna familija, pa kad su se rodila djeca, dvije ćerke i sin, a svekar i svekrva ostarili, Vera je odlučila da napusti posao i posveti se podizanju djece, ali i preuzimanju kormila od svekrve u preradi mlijeka.
Vera je inovator, pravi neke vrste sireva koje na drugim mjestima nećete naći. Poznat je njen sir ,,durmitorsko uže”, koji baš liči na uže i odmah privlači pažnju. Sva su joj djeca visokoškolci, a njihovo školovanje su finansirali upravo prihodiod Verinog sira. Jedna je ćerka udata, sin je oženjen, i Vera je srećna što se unučad danas muvaju oko nje i “smetaju” joj u svim njenim poslovima.
Izvor: Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu,
Komove i Prokletije
Tekst: Jelena Krivčević
Lektura: Sonja Živaljević
Fotografija: Jovan Nikolić, Jelena Krivčević, Stock
Dizajn: Jovan Nikolić