Ovaj komad je priča o manipulaciji, sujeti, pakosti, ljubomori, egu. Priča o čovjeku. Ne o glumcu. U svakoj branši imamo iste situacije i odnose među ljudima. Sve je lažno, iskrivljeno i podmuklo. Na veliku žalost, živimo u takvom društvu. Čast izuzecima – kazao je Bajramspahić
Predstava „Koktel nakon premijere“ Gradskog pozorišta, koja je premijerno izvedena 20. februara u Velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“, koristi zakulisni svijet teatra kao preciznu metaforu savremenog društva, u kojem dominiraju sujeta, manipulacija i borba za moć.
Reditelj Oleg Toločenko lukavo nas uvodi u zamku klasičnog teatra. Publika u prvoj sceni prisustvuje posljednjoj sceni Šekspirovog „Otela“: visoki stil, patos i smrt Dezdemone koja je u teatru uvijek estetski ugodna. No, prava drama počinje onog trenutka kada aplauz publike prestane. Prelaskom iz renesansne tragedije u savremeni košmar dobijamo uvid u mračni svijet glumačkog ega i sujete koji nastupaju kada se zavjesa spusti, a maske ostanu „zalijepljene“ za lica. Predstava ne govori samo o glumcima, već o svakoj radnoj zajednici u kojoj profesionalizam brzo popušta pred golom borbom za opstanak. Zaplet nastaje kada glumci sa rediteljem, na koktelu poslije predstave, povjeruju da je glumica koja tumači Dezdemonu zaista mrtva.
Omar Bajramspahić tumači jednog od glumaca koji je ogledalo savremenog društva u kojem je „biti stručnjak za sve“ postalo dijagnoza vremena.
On za Pobjedu govori upravo o tom društvu koje je, kako kaže, lažno i podmuklo, humoru kao odbrambenom mehanizmu od tog svakodnevnog mraka, te projektima na kojima trenutno radi…
POBJEDA: Kada ste prvi put uzeli ovaj crnohumorni tekst u ruke, šta je bio Vaš prvi glumački instinkt?
BAJRAMSPAHIĆ: Prvog februara su me pozvali da ,,uskočim“ u predstavu.
Meni su jako privlačni takvi tekstovi, obradovao sam se poslije prvog čitanja.
Mislim da repertoarima fali ovakvih predstava. Jako interesantni zadaci, a opet drugačiji u odnosu na ostale predstave koje igram. Uvijek je iznova i ispočetka. U tome je i čar ovog našeg posla. POBJEDA: Vaš lik nastupa s ogromnim egom – on je ubijeđen da bi ,,Otela“ režirao bolje od reditelja. Da li je taj njegov stav samo parodija na glumačku sujetu ili je to dijagnoza današnjeg vremena u kojem svako, bez obzira na obrazovanje, misli da je vrhunski stručnjak za sve – od medicine do Šekspira?
BAJRAMSPAHIĆ: Mislim da je to dijagnoza današnjeg društva i vremena u kom živimo. Previše mislimo da sve znamo. Naravno da je bitno da čovjek ima ambicije, ali mora biti svjestan sebe i ne zanositi se previše. S druge strane, stvarno bi Jago bolje režirao ,,Otela“, nego što je izrežirao reditelj (uloga u predstavi). Tako da uvijek postoje dvije strane i valja dati priliku.
POBJEDA: Gledajući haos i beskrupuloznost koju prikazujete na sceni, ne možemo a da se ne osvrnemo na svakodnevicu. Da li je ovaj komad dijagnoza društva i je li to poruka da je danas, nažalost, mnogo više sirovog dramskog materijala izvan scene nego na njoj?
BAJRAMSPAHIĆ: Ovaj komad je priča o manipulaciji, sujeti, pakosti, ljubomori, egu. Priča o čovjeku. Ne o glumcu. U svakoj branši imamo iste situacije i odnose među ljudima. Sve je lažno, iskrivljeno i podmuklo. Na veliku žalost, živimo u takvom društvu. Čast izuzecima.
POBJEDA: Crna komedija je često odbrambeni mehanizam protiv očaja. Koristite li Vi humor kao štit od surove stvarnosti?
BAJRAMSPAHIĆ: Ja sam uvijek za smijeh i pozitivnu energiju i ne smijem se prepustiti mraku koji nas razara. Ima u ovom životu jako lijepih stvari, pa ih valja prepoznati i uživati u istim.
POBJEDA: U intervjuu za Pobjedu iz 2020. godine kazali ste da ,,po završetku akademije glumac ne može da planira svoju budućnost“. Je li se stanje u prethodnih šest godina promijenilo?
BAJRAMSPAHIĆ: Čovjek se vremenom mijenja, samim tim sazrijeva i raste. U odnosu na naš angažman i rad na sebi možemo da krojimo sudbinu, ali moramo biti spremni na sve, kao i u životu. Moja supruga Adela i ja smo postali roditelji prije dvije godine. Imamo sina Džana, pa se stvari mijenjaju, ali na bolje.
Prepušten sam životu i volim ga.
POBJEDA: Radite li trenutno na nekom novom projektu?
BAJRAMSPAHIĆ: Trenutno imam repertoarska igranja predstava ,,Koktel nakon premijere“, ,,Dulsineja i Servantes“, ,,Bog masakra“, ,,Raspored časova“, ,,Tre sorelle“, ,,Bilo jednom u Crnoj Gori“ i mnoge druge.
Snimam i seriju u Beogradu – ,,Igra sudbine“, te film ,,Plod“. Ubrzo me očekuje rad u CNP-u na novom projektu, ali da ne otkrivam detalje dok ne počnemo. Radno je i zahvalan sam.
Otkrivanje nepromjenjivosti ljudske sujete
POBJEDA: U čemu je najveća vrijednost savremenog čitanja i obrade klasičnog komada, kao što je to slučaj s ovim?
BAJRAMSPAHIĆ: Najveća vrijednost savremenog čitanja klasičnog komada je u tome što pokazuje koliko su njegove teme i danas aktuelne. Kroz novo čitanje otkrivamo da se ljudska sujeta, potreba za priznanjem i društvene maske nijesu promijenile. Takva obrada omogućava publici da se prepozna u tekstu i da ga doživi kao savremenu priču, a ne kao nešto što pripada prošlosti.
Tekst ,,Koktel nakon premijere“ napisao je Valentin Krasnogorov 1980. godine i vidimo da se ništa nije promijenilo do dana današnjeg, a ako jeste, onda je čak i gore.
Izvor: DAN