Na obroncima Mojkovca, gdje rijeka Tara šumi kao uspavanka, a miris planinskih trava uđe pod kožu svakome ko prođe tim krajem, već tri decenije živi priča o medu, ljubavi i upornosti.
Njenu glavnu ulogu nosi čovjek tihog pogleda i vrijednih ruku – Milija Madžgalj.
„Moj pokojni otac želio je da mi kupi dvije košnice sa pčelama. I tako je krenulo…“ – sjeća se Milija, dok mu glas zastane, jer ta uspomena nije samo početak pčelarenja, već i neraskidiva veza s čovjekom koji mu je pokazao put.
Posao je tražio, kaže, ali ga nije našao. Ili možda – posao je pronašao njega. „Nisam imao sreće s poslom, ali sreća me je čekala u pčelama.“
Danas, nakon 30 godina, pčele su mu postale ne samo zanimanje, već i način života. Nekada je imao i do 150 košnica. Danas ih je manje, ali, kako kaže, dovoljno da čovjek osjeti radost i da se pošteno zaradi.
Ova godina donijela je osmijeh svim pčelarima iz tog kraja – prinosi su bili bogati, a planinske livade darežljive. I dok se u Udruženju pčelara pripremaju nove mašine za sterilizaciju i proizvodnju satnih osnova, Milija već planira da proširi svoje kapacitete.
Njegov mojkovački med je odavno poznat na domaćem tržištu. Prodaje ga na sajmovima, ali i na svom kućnom pragu. „Tegla košta 18 eura, i zadovoljan sam prodajom“, kaže skromno, kao da iza tih riječi ne stoje sati i sati posla, znoja i strpljenja.
A nije samo med ono što nudi. Tu su i med u saću, propolis, kapi i razni prirodni preparati koje pravi od onoga što pčele donesu s cvijeta. Svaki od tih proizvoda nosi pečat njegovog iskustva i ljubavi.
Ipak, ono što Miliju čini posebnim nisu samo pčele, ni med, ni planinski mirisi. Posebna je njegova poruka mladima:
„Ako želite sopstveni biznis – morate imati ideju, cilj i istrajnost. To je jedini put.“
Dok govori, jasno je da iza svake riječi stoji životna lekcija. Jer on je čovjek koji nije krenuo putem sreće, nego je sreću stvorio.
U njegovom medu, kažu oni koji ga probaju, osjeti se planina..

Afirmišemo, promovišemo, razvijamo sjever Crne Gore zajedno
