U plodnoj bjelopoljskoj ravnici, u Potkrajcima, Amela i Sefudin Salković, uz pomoć djece, istrajavaju u gajenju cvijeća i povrća.
Amela i Sefudin vode cijeli proces gajenja, od sjemena, preko rasada do gotovih proizvoda, nudeći vrste kakvih ranije nije bilo u Bijelom Polju.
Kako u plastenicima posla ima od januara do oktobra, pomoć im pružaju djeca. Troje je završilo magistarske studije, a u pomoć pritekne i najmlađa Iris.
“Poslije više godina muke i truda, najveći ponos nam je što, bar za sada, niko ne razmišlja o odlasku u inostranstvo”, kaže Sefudin za “Vijesti”.
Iako se, kako kažu, suočavaju sa nelojalnom konkurencijom preprodavaca robe iz uvoza, ističu da je njihov glavni adut je svježina biljke koja raste u istom podneblju, što “garantuje bolju prilagođenost”.
Pričaju da rade od “jutra do sjutra”, u sezoni često od 6 časova do kasno uveče, ali je njihovo imanje kutak u koji komšije i sugrađani rado navraćaju i radi druženja.
Salkovići su poznati i po proizvodnji rasada povrća…
A nije uvijek bilo tako.
“Prije ovog posla desetak godina sam se bavila gajenjem rasada paprike, kupusa i drugih povrtarskih kultura u vanjskim uslovima. Onda smo napravili plastenik od 150 kvadratnih metara, negdje 2020. godine, i gajili svu plasteničku presadu povrća ovog podneblja u čašicama”, priča Amela.
Objašnjava da je bila jako sumnjičava kada joj je suprug, nakon dvije decenije posla “za volanom”, iznio ideju da želi da se oprobaju u uzgoju cvijeća, o kojem nije znala skoro ništa.
“Počeli smo u skromnim uslovima, na zasadu od oko 50 metara kvadratnih. U taj posao smo krenuli ‘grlom u jagode’. Tako smo i prošli, jer smo poslije velikog rada godinu poslovanja završili jedva na nuli”, prisjeća se Amela.
Nakon toga su uslijedili dani i mjeseci upoznavanja i učenja o svim detaljima uspješne proizvodnje povrtarskih vrsta i hortikulture.
Opširnije na portalu: www.sjever.me.
Izvor: E tv
Novinarka: Arnela Hajderpašić