Mladi Bjelopoljac Rizo Dlakić primjer je kako se radne navike stiču od malih nogu, a upornost i radoznalost mogu otvoriti put ka svestranom životnom iskustvu. Iako je danas primarni posao fotografija, Rizo ima bogato iskustvo u ugostiteljstvu, zanatima i radu na motorima i automobilima.
Rani dodir sa radom
Rizo je sa 13 godina počeo konobarisati u lokalu kod oca.
“Već sam dolazio i pomagao ocu, želio sam da zarađujem svoj novac, a u tim godinama mogao sam raditi samo kod svog”, prisjeća se.
Paralelno s ugostiteljstvom, pomažući ocu u majstorskim poslovima, probudila se ljubav prema motorima i zanatima. Prvi motor kupio je sa 16 godina, a ubrzo je počeo i s radom na uređivanju automobila.
Ljubav prema fotografiji
Fotografija je u njegov život ušla spontano.
“Ljubav prema fotografiji rodila se prirodno. Kupio sam svoj prvi foto-aparat i počeo da fotografišem ljude oko sebe. Vremenom su mi ljudi predlagali da se ozbiljnije posvetim fotografiji”, kaže Rizo.
Podrška porodice i kolega bila je ključna. Posebno ističe oca i fotografa Jasmina Mešića.
Svestranost u radu
Danas mu je fotografija primarni izvor prihoda – svadbe, rođendani i druga veselja. Zanatski poslovi, poput keramike, vodoinstalacija, fasada i sređivanja automobila, ostaju kao hobi i dodatni izvor prihoda.
“Životni put me je naveo da budem svestran. Kao dijete nisam imao posebnu ljubav prema ovim poslovima, ali su mi vremenom postali interesantni i zavolio sam ih”, objašnjava Rizo.
Poruka mladima
Rizo mladima savjetuje da ne zanemaruju zanate:
“Uvijek bih preporučio mladima da se bave zanatom. Kada si svoj gazda, to je najbolje. Zanati su dobro plaćeni i traženi. Najvažnije je da vjeruju u sebe i uživaju u onome što rade”.
Iako je na rad navikao od malih nogu, uspijeva pronaći vrijeme za sebe i odmor, ističući da posao ne mora biti teret – može biti i uživanje.
Rizo Dlakić je primjer da radoznalost, upornost i spremnost za učenje mogu otvoriti vrata različitih životnih i profesionalnih iskustava, od konobarisanja do profesionalne fotografije i zanata.