Na krovu Crne Gore, tamo gdje nebo dodiruje planine, leži Žabljak — tih, dostojanstven i veličanstven.
Jutra ovdje mirišu na borove i svježinu, a sunce se polako preliva preko vrhova Durmitora kao zlato po kamenu.Vjetar šapuće priče starije od vremena. Dok jezera miruju poput ogledala u kojima se ogleda cijeli svijet.U Žabljaku ne brojiš sate — brojiš uzdahe.
Jer svaki pogled je razglednica, a svaki korak povratak sebi.