Na krovu Crne Gore, tamo gdje nebo dodiruje planine, leži Žabljak — tih, dostojanstven i veličanstven.
Jutra ovdje mirišu na borove i svježinu, a sunce se polako preliva preko vrhova Durmitora kao zlato po kamenu.
Vjetar šapuće priče starije od vremena, dok jezera miruju poput ogledala u kojima se ogleda cijeli svijet.U Žabljaku ne brojiš sate brojiš uzdahe.
Jer svaki pogled je razglednica, a svaki korak povratak sebi.